Evo već neko vrijeme pokušavam da odem
U vagonu iz kojeg raste breza
Ponekad jednostavno ne znam
Evo već neko vrijeme pokušavam da zaboravim na tebe
Tako što na tebe neprestano mislim
Evo već neko vrijeme prestajem da pijem
Tako što pijem
Evo već neko vrijeme otvaram vene
Puštam da isteče
Napolju kiša lije
Boji nebo tamno plavo
Iza ugla čujem bluz
Bluz me udara u glavu
Evo već neko vrijeme čitam samo one istrgnute strane
Već neko vrijeme sve te stvari samo posmatram sa strane
Evo već neko vrijeme čuvam ove dane za neke bolje dane
Ostavljam za sjeme
Već neko vrijeme ostavljam sebe
Iza sebe
Dok se jablanovi njišu
I dok me nešto posmatra kroz oči zvijezda
Ponekad jednostavno ne znam
Evo već neko vrijeme pokušavam da pjevam
Ali samo čujem kako sobu ruše
Talasi tišine
Evo već neko vrijeme ovi zidovi me guše
Vjetru sa planine dajem svoje ime
I ovo malo duše
Evo već neko vrijeme samo posmatram ove fragmente života
Kako se lome i kotrljaju u beskraj
Ponekad jednostavno ne znam